Umjesto da uživaju, mnogi poduzetnici na godišnjem odmoru i dalje su pod stresom

0
2447

Radni tjedan poduzetnica i poduzetnika traje (pre)često između 65 do 70 sati. Unatoč toliko “nabildanoj” satnici, naš godišnji odmor, kada trebamo odmak od poslovnih obaveza, sadržaja i razmišljanja, traje u prosjeku tek dva tjedna tijekom jedne godine. Malo, premalo, ali sukladno poduzetničkim aktivnostima koje u stvari nemaju prekidač za isključivanje, sasvim razumljivo. No, teško je razumjeti da i u dva tjedna koliko prosječno poduzetnice i poduzetnici odvajaju za godišnji odmor, nema mjesta za opuštanje i zaborav stresa. Upravo suprotno – nije rijedak slučaj da dane posvećene odmoru, potrošimo na razmišljanje o poslu.

– Kako smo poduzetnici glavna misao koja nam prolazi kroz glavu jeste da kad odmaramo – ne zarađujemo. A i sam godišnji odmor često traži veliki organizacijski angažman – gdje ćemo ići, koliko i kako ćemo ljetovanje platiti, kako ćemo doći u svoj toj gužvi tamo gdje namjeravamo, kako sve to realizirati. Postavljamo si previše pitanja, pristupamo odmoru kao poduzetništvu, pa sve to rađa frustraciju i nezadovoljstvo koji naš godišnji odmor pretvaraju u izvor stresa – analizira loyalty član Virtualnog ženskog poduzetničkog centra terapeut Dane Cvijanović, vlasnik obrta Vetriver. Uočava da nam je i u danima godišnjeg odmora teško otpustiti posao, jer nam je poduzetnički poduhvat kao “dijete”, strepimo nad njim, želimo biti uključeni u sve što se događa, pa čak i kada trebamo malo predahnuti.

– Nemamo povjerenje da ćemo mi biti dobri u svom poslu iako si priuštimo godišnji odmor, da će biti novaca, da će biti posla, klijenata…Stvaramo si anksioznost, određenu paniku i stres, nismo uvjereni niti sami u svoj uspjeh te s takvim napetostima odlazimo na godišnji odmor koji u takvim okolnostima našeg mentalnog nemira nikako ne može biti ugodan – uočava Dane Cvijanović.

I tako radimo naporno prvi dio godine, radujemo se godišnjem odmoru, te prije i nego predahnemo od posla, stres zakuca na vrata. Dugo priželjkivani dani za odmak od poslovnih obaveza, mnogima ustvari nisu niti blizu tako željenog rasterećenja. Nije rijedak slučaj da svoj godišnji odmor kojega toliko trebamo, ispunimo brojnim očekivanja i na kraju doživimo – razočaranje, surovi sudar sa stvarnošću daleko od onoga što smo planirali.

– Naravno da je čest slučaj da u mnogim životnim situacijama, pa tako i s planiranjem godišnjeg odmora imamo velika očekivanja. A frustracija i stres se događaju kada ona udare o realnost. Kada se ne ispune, posebice kako mi očekujemo. Bilo bi dobro da ljudi ne misle previše, što je lagano reći, ali puno teže sprovesti u djelo, no i na takvim stvarima jačamo svoju svijest o danima kad smo usmjereni na posao, a kad na odmor i što nam je raditi u obje životno – poslovne okolnosti – savjetuje terapeut Cvijanović.

Postoje načini kako “otpustiti kandže” s posla, te misli pustiti na pašu, barem nekoliko dana godišnjeg odmora. A to je prije svega, ističe vlasnik obrta Vetriver, da se fokusiramo na odmor, a ne na posao. Da si poslažemo prioritete prije nego krenemo na odmor i sami sebe uvjerimo da nam je odmor potreban, da je to ono čime se sada bavimo, a posao ostavimo po strani.

– Moramo se usmjeriti na ono što je sada pred nama, a ne da sjedimo na plaži i pijemo kavu i vrijeme provodimo razmišljanjem kako nismo naplatili račune, kako nismo prikupili novac za plaću ili poslali neke ponude. Takve misli treba prekinuti, vratiti se na fokus našeg trenutačnog stanja, a to je želja za provođenjem godišnjeg odmora te ne dopustiti da nam misli odlutaju na posao, koji će nas i onako čekati kad se vratimo s godišnjeg odmora. Treba se posvetiti trenutku u kojem jesmo, okružiti se pozitivnim mislima, a takve misli usmjeriti na djela odmora od posla – savjetuje Cvijanović ističući da je ovdje ključna snaga volje koju moramo potaknuti i obavezno koristiti.

Dakle – da bi smo istinski odmarali na godišnjem odmoru iz našeg mentalnog vidokruga prvo treba maknuti sva “ometala” – sve misli o klijentima, poslovima, stanju na bankovnom računu, porezima, državi. U praksi to treba poduprijeti i što rijeđim posezanjem za mobitelom, čitanjem mailova, otvaranjem laptopa, provjeravanjem što se zbiva s poslom dok nas nema.

Uspijemo li u ovim koracima, uspjet ćemo se i istinski odmoriti, pa čak i kad nam godišnji odmor traje samo dva tjedna.